Best bookmaker bet365 Bonus

Menu

Šišince

Poreklo imena:

Mi smo u jednom našem radu zastupali mišljenje da je ovo selo dobilo ime Šišince zato što su tu sušički pastiri, u doba strižbe ovaca, svoja stada strigli - šišali. Možda je, međutim, tačnije mišljenje Dragoljuba Trajkovića da je Šišince postalo transformacijom starog sela Sušice (Sušica - Sušince - Šišince), na šta je već ukazano u ovom radu. No bilo tačno jedno ili drugo, u oba slučaja se radi samo o nagađanjima.

Istorija:

Šišince je podignuto na samom putu koji vodi kroz Sušicu i spaja sva naselja u njoj počevši od Igrišta sa takozvanim Gornjim putem kroz aluvijalnu ravan Veternice, na koji izlazi kod sela Donjeg Jajna. Sem ovog puta, drugih puteva iz Leskovca za ovo selo nema.

Iz prošlosti sela. - Ako bismo usvojili gledište Dragoljuba Trajkovića da selo Šišince nije drugo naselje do staro selo Sušica, onda bi ovo selo bilo staro: postojalo je još u prvoj polovini 14. veka kao leno jednog od istaknutih vojnih zapovednika cara Dušana - Vratka (Vlatka), oca kneginje Milice. Dragoljub Trajković navodi „da se misli da je vojvoda Vlatko posle 1371. godine upravljao Dubočicom", što bi bio još pouzdaniji dokaz da je on u oblasti Dubočice imao i svoje baštine.

Han je zabeležio selo Šišince, ali nije naveo koliko je ono kuća imalo 1858. godine. Milan Đ. Milićević, međutim, navodi da je ovo selo posle oslobođenja od Turaka imalo 42 poreske glave. Prilikom mojih istraživanja 1960. godine, Nikola Lazarević, tada star 90 godina ali veoma lucidan u svome pripovedanju, kazivao mi je kako je selo u vreme oslobođenja od Turaka imalo samo 13 kuća i da su sve, sem jedne, bile pokrivene slamom. Milićevićevi navodi su, međutim, zasnovani na zvaničnom popisu, pa ih valja kao tačnije prihvatiti.

Selo Šišince je pre oslobođenja bilo malo gospodarsko selo, ali je u njemu, kao i u Drvodelji, bilo slobodnih seljaka, koji nisu bili počinjeni ni jednom čitluk sahibiji, već su kao slobodni ljudi imali obaveza samo prema turskoj državi. Takav je bio i Lazar, deda Nikole Lazarevića. Pred kraj turske vlasti selo je bilo podeljeno na dva gospodarluka. U jednom je bio čitluk sahibija (gospodar) nekakav beg, čije ime nismo mogli saznati. On je imao svoj čardak u selu u sadašnjem dvorištu Nikole Stojanovića. Na tom mestu su mu bili ambari i salaši, a jar mu je bio nešto dalje i u njemu je momak Srbin čuvao begove bivole. Drugi gospodar se zvao Sabit. I beg i Sabit su živeli u Leskovcu.

Odvojeno od ovoga, kao svoje dobro u ličnoj svojini, imao je neki Arif posed od 200 duluma na istoku od sela. Kao radnici - čifčije - momci na imanju Arifovom bili su dvojica Šumančana: Anta i Miloš. Arif je Anti i Milošu plaćao u naturi i novcu a sav plod sa imanja pripadao  je  njemu.Kada je buknuo rat između Srbije i Turske u decembru 1877. g., šišinski čitluk-sahibije su silom naterali svoje podložne seljake da im u pravcu Slišana voze pokretnu imovinu, žene i decu. Šišinski beg je čak i Lazaru naredio da u svoja kola i sa svojim volovima vozi u pravcu Slišana tri sanduka u kojima je bilo begovo blago. Slišane, selo pod Petrovcem - Petrovom gorom, bilo je na raskrsnici puteva iz Puste reke ka Jablanici i u pravcu Malog Kosova i Turci su se tu okupljali u cilju daljeg organizovanog povlačenja. Lazar je na putu za Slišane napustio i kola i volove i vratio se pešice sam kući. Kao gospodarsko selo Šišince je plaćalo agrarni dug. Za naknadu se javio i Arif, tražeći od Ante i Miloša da mu predadu njegovo imanje. Anta i Miloš, međutim, izjave Arifu da imovina nije njegova. Arif se zbog toga morao obratiti sudu da utvrdi svoje pravo svojine na zemlji koju su Anta i Miloš među sobom podelili. Kako nije imao tapije od imovine, on se pozvao na svedoke, među kojima je bio i slobodni seljak Lazar, deda Nikole Lazarevića. Anta i Miloš tada navale na svedoke sa zahtevom da poreknu da je Arif bio gospodar zemlje i oni tako i postupe pred sudom, pa Arif izgubi parnicu i ostane bez zemlje i prava na naknadu.

Stanovništvo:

Uporedni pregled broja stanovnika od 1948. do 2002. godine (Izvor: Republički zavod za statistiku).

Godina popisa
1948 
1953 
1961 
1971 
1981 
1991 
2002
Broj stanovnika
529
560
602
658
653
646
639

 

Izvor: Jovan V. Jovanović: Leskovačko Porečje - Leskovački zbornik 1973.

The Best bookmaker bet365